UPOZORENJE
"...you wear your ruins well
please run away with me to hell..."
M.M
Blog
subota, listopad 31, 2009
Izvjestaj Radio Svjesnosti:

Smrt ubija:

Pod pokroviteljstvom Bozanskog ogranka za duhovni razvoj i u suradnji sa Demonskim laboratorijem provodi se ispitivanje o ucinku smrti na organizam, jednog od prvih proizvoda ostvarenog ovom uspjesnom suradnjom.

Ipsitivanje se provodi nad 100% populacijom aktivnih organizama kroz period od kreiranja prvog organizma do potrosnje osiguranih sredstava.

Prema dosadasnjim ispitivanja ucinkovitost smrti je 100% i u 99% slucajeva nastupa odmah po primjeni.
Kod 0,1% organizama zamjecena je alergijska reakcija na punu dozu te
je postupak implementacije potrebno ponovit vise puta.
Iako je reultat jedne doze ponekad manjkav do sada nismo zaprimili ni jednu zalbu. Svaki dobrovoljac je besplatno podvrgnut sljedecoj dozi.
Konacan rezultat kod takvih korisnika je jednake vrsnosti kao i kod organizama kod kojih je postupak proveden samo jedan put.

Zahvaljujuci angazmanu mladog i ambicioznog tima Demonskog laboratorija izvedivost experimenta je testirana u 85656225 okruzja te je takodjer100%-tna.

Poradi ekoloske osvjestenosti Bozanskog ogranka experimenti su strogo nadgledani i testni organizmi su 100% bioloski razgradivi.

Moramo se pohvaliti da svake godine tim pronalazi nova kreativna rjesenja u plasiranju proizvoda na trziste i sve je cesce da se novi ogranizmi pretplacuju upravo za njih.

Unatoc ostrom otporu Milosrdne udruge za zastitu prava duse, Bozanski ogranak se i dalje bavi selekcijom. Milosrdna udruga to naziva diskriminacijom i trazi da sve duse po izvrsenom experimentu budu smjestene u vakum vjecnog uzivanja. Medjutim administrativna struktura i pravni ugovori sa demonskim laboratorijem trenutno ne dopustaju ikakve preinake.
Trenutno Milosrdna udruga radi na izgradnji optuznice koja bi se bazirala na tome da svaki korisnik koji je pristao na konzumaciju smrti ne pristaje automatski i na sudjelovanje u experimentu cime su znacajno narusena njegova prava izbora koja su zagarantirana potpisom Eve na plod jabuke.

Pise za Slobodnu Svjesnost : D.S.
pokusaji @ 19:17 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 7, 2009





stojeći kraj uzglavlja najveće pripovjedačice
slušao sam tihi vjetar nijemih usta

pratio zadnje riječi ljudske bajke
i pisao skicu u bilježnicu stvarnosti

stojeći kraj uzglavlja njenog veličanstva
pognuo sam glavu da shvatim bolje

o čemu šapću ispijene usne...
tako tužne, tako bolno lijepe žene

Pričala je godinama...i stajati više uspravno nisam znao
Šaptala je sve tiše...a ja sam više i više...
ličio na slomljeno stablo poslije nevere i kiše



Znao sam da iako sanjam ipak je tu
prisustvujem toplom dodiru umorne mudrosti

Gesti svrevremenskog strpljenja
sabranoj da ispuni mojih nemira htijenja

I njihali su se svijećnjaci
drhtali prozori,gorili zidovi
plakali kutovi...u dvorcu isprepletene svijesti

pričala je bez stajanja
o malenim mehaničkim bićima
što pomiču svijet noseći ga na leđima
ka idejama...haha..idejama

onima što titraju u prostoru
a umiru od udarca
onima što stoje u vjetru
a nestaju sa mislima

stojeći kraj uzglavlja snažne žene
prenuh se kad se i ona prene

odlebdjela je nervozno kroz prostor i vrijeme
zrna sumnje i čestice prošlih
sipale su se iz njene koprene

U jednom trenu bez milosti me pogledala
i rukom pokazala
u nered oko svoga struka...

ovdje, i ti ćeš, sanjaru ležati
uništen sumnjom u česticama ostalih...

Iz daljine u lice mi se unijela
Iz točke ogromna postala
Nadamnom se nadvila
Sa plamenom straha u svom sjaju zablistala
a oka dva..nalik na nekoga...
oštru sliku su ocrtavala:
tama duboka i lice usnulog djeteta

(zar sam to stvarno ja
u šarenom svijetu oštrih boja
spavam poput nedorečenog embrija
i vidim odraz samo svojih kapaka!)
pokusaji @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 22, 2009


spektar plavetnila šara joj putanju... uzlijeće.. iz dubine mora doseže jutro... površina vode kida se, propušta oblik brzine...zvuk raspršenih kapi ostaje u prošlosti...oslobođena izvija se u prostranstvu...udar maestrala na mokroj koži, miris soli i toplinu sunca upija prvim dahom... spremna je! ... pleća poklanja suncu, oku sjenu... kreće....

....nadlijeće gradove i pustare...susreće oblake i ptice... bilježi lom duše djeteta koga načinje plač ....   juri kroz sumrak, zaobilazi gugutljive ljubavnike, prelijeće 12960-ti dan uvaženog profesora filozofije što poriče vjeru..juri dalje.. sudara se sa strašnim silosom ushlapljelih tjelesa i guši od smrada trulih usta što skrušeno zazivaju spas svojih duša...ubrzava! ...
odmara se u jednoličnosti dana Pobjednika ... sustiže korak starice i ostavlja joj nježan poljubac... u igri grize komet za rep i pušta da je vodi... on pada zapaljen u zapaljenu zemlju...ona u nesvjestici, zasljepljena srećom, leži na boku pored njega...okreće se sanjivo i lijepi za krvave oči crnog ratnika,.tisuće tinjajućih kometa palo je tog dana na njegovu zemlju i mnogi kao on padali su pod njima.... sa grčom na licu odlebdjela je nezainteresirano u ugao zemlje... ledeno carstvo podarilo joj je ljepotu tišine...nađena je u ledu, smrznutih sjećanja...

                         .........zapis istraživača:   neobična ledena pukotina jeke nalik grohotnom smijehu!
pokusaji @ 00:03 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 1, 2009


Budi ispraćen u zaborav
Mali iscjetku gnoja u rani prosječnosti

Budi kazna za one sto liče na mene
Veličanstvo nerealizirane biti

Budi pojam nelagodi
Kad zbog olakšanja nekome kraj sanjamo

Budi mučenik u polju maslačka
Izdaico svega svetoga

Za veliku operu patničkog stenjanja
Nesanjanom uspjehu tvog stvaralaštva
Ustajem i plješćem!
pokusaji @ 00:04 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, srpanj 14, 2009

Dani su bili problematični ali rješivi
Noći nesane ali podnošljive
Sreća je kucala i bježala
Život je zapetljan čuper kose
Smijući se si govorila

Ne ideš dublje nego možeš skočiti
Ne odlaziš dalje nego možeš istrčati
Ne letiš ako nije meko za sletljeti
Pravila su temeljna i zbog njih ćeš živjeti!

Zatim su te našle njegove oči
Za koje si se sa užitkom bacala u ponore
Odlazila nepovratno u pustinje
Preletavala svemire

Silna ta ljubav izdankom vašim je nikla
KAko je svijet divna prilika!
U njem je sad rastao prekrasan cvijet
A biti njegov korjen je prirodan tjek.

Sva pravila što za života mudro si skladala
Pod sjajem njegova sunca su izgorjela
Sreća je tvoja čvrsto si snila
...
Ali sudba u samotnom hodu preko livade kroči
Udiše mirise sreće i vijenac za kosu kroji
Ubire redom, bez logike bira
Bitan je samo trenutak njenog hira

Tek jedan cvijet u polju života
Tek jedna sudba što poljem šeće
I Nestao je tvoj cvijet sreće

...
O dno beskraja si udarila i u bezbroj komadića se rasula
Za sudbom si u bijesu osvete otrčala i zauvijek se izgubila
O vrh neba si se ogrebla i na trn svijeta pala

Kad si na zemlji raj odlučila stvorit
Morala si znati, raj na zemlji ne može trajati
Pola srca smiješ tek dati, a pola moraš duboko zakopati
Kada cvijet tvoj zemlji se posveti,
Zemlja da ti ima što i vratiti

pokusaji @ 23:30 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 22, 2009


Ukradena noć, zgužvana postelja
Proždrljive sjene i prijetvorna lica
Polja sjećanja osvaja san
Mrak, rađam se, tvoje srce doji strah!

Rastem kroz trenove, sazrijevam u čudo
Što divi se tebi dok ispireš teške kose
u mističnom jezeru potisnutih strahova.
Žudim da ujedinjeni u budućnost zaronimo

Snopovima zategnutih pramenova stežem ti vrat
Lagano se naginjem, guram te dahom
Moje biće uživa u tvojoj mašti
Poklanjam ti prigušene krikove u buketu poraza


Nepomično ležiš, zamišljaš prozor bijega
Kojeg izdajnik mjesec iscrtava po nalogu bivših
Instinkti skeniraju prostor i spremaš se za skok
Razum pokoravaš diktaturi neusmjerena bijesa

Iz usnula cvijetka, dozrijevaš u plod svojih nemira
Znojem ulaštena figura lagano probija tminu
Nabrekle žile kucavice sviraju svoju koračnicu
Govoriš "odlazi" a zamamno titraš u panici

Zaronili smo, i mjesec je zašao za krošnju
Zvjezdane vode sklapaju ti se nad glavom
I ti toneš u mrtvačkoj ukočenosti
Vodim te svojoj postelji od sluzi močvarnog dna

Lježemo nježno, uvijam ti se u krilo mazno
U strastvenom zagrljaju začinjemo spoznaju
Godi mi tvoj gorljivi duh, smiješni su njegovi protesti
Moja si i znam da uživaš u milini ove ljubavi

Neka čudna nadanja iz očiju ti sijaju
bacaju ogavno svjetlo u naš dom tame
Zašto remetiš sklad crnih slutnji
Dopusti umornim pokušajima da zaspu!

Ali duh taj tvoj
Cirkusno majmunče
Trikovima mami pljesak
U carstvu naše nezainteresiranosti

Trepćeš i budiš se.. duh prozore u susret jutru otvorio je
Besramni izdajnik naše uvijenosti
Nestati će već u susretu sljedeće noći
..Najdraža, čekam te na jezeru nemoći!
pokusaji @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, svibanj 1, 2009




bio je sitan kad mu je prvi put u oči pogledao
bio je sit prije nego se njime prvi put nahranio
bio je malen prije nego mu se prvi put poklonio
bio je šaren prije nego ga je u svijet pustio

bio je miran prije nego je za tebe ustao
bio je sretan prije nego je zbog tebe pao
bio je nježan prije nego je za tebe ugrizao
bio je odan, pred tebe se dao

njime se trovao, od njega venuo
da prodaje dušu pomirio
nadao se...tvoju zaštitio
jako jako tada hrabar je bio

bilo je kasno, jutro je slijedilo
bilo je hladno ali ljeto je dolazilo
bilo je tužno, ali cvijet je sanjao
bilo je gotovo, za početak novi spremno

bio je na izmaku snaga, hvala nije čuo
tišinu je molio, ni to nije dobio
ipak,najteže mu je palo..što je te noći otišao
od sebe te spasio...

bio je sam kao i tad
kad je uplašen prvi put uzeo
što mu je bijes imao za dat
kako bi za tebe sitan  velik mogao stat
pokusaji @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, veljača 24, 2009




negdje...u ledenoj galaksiji isforsirano nebitne lokacije, postojala je, jedna u nizu, ledena kugla.  Svaka kugla te galaksije obavezno se vrtjela oko jednako okrugle, veće kugle...privučena nedostižnom silom njene veličine.

Međutim, ledena kugla ove priće čuva svoju fabulu u tajnovitoj vrtnji.. naime, srediste njezine vrtnje bila je prazna točka, apsolutno ništavilo. zamišljeno postojanje....

Sigurne u svome bogatstvu, druge ledene ljepotice lako su odbacivale viškove sa svojih površina šljuci ih u prazno. Mnoga isparavanja,onemoćali vjetrovi, beskonačne krhotine, napuštali su njihovu atmosferu gubeći se ismijani u zaborav.

Ova smiješna kugla bila je napuštena od sunca...i jedina je nosila sjećanje na njega... sve druge...nikada nisu izgubile više nego su imale...barem su tako govorile hladno se šepireći oko svojih divova.

Izgubljena kugla imala je svoju atmosferu, a ona  je nosila obilježja Želje. Srećom, karakteristika koja je tu i tamo dopuštala promjene na jednolikoj površini bijeloga beskraja.

U bezbrojnim pokušajima da pronađe dom koji ga neće pomiješati sa mnoštvom izjednačenih površinskih divota, spustio se na pustoš smiješne kugle i tvrdoglavi Lahor. Lutalica sa ciljem  znao je; ljepota na ovom bljedilu je jedna – bljedilo kugle. Tu je odlučio zadržat se u nizu dužih smjerova ne bi li ostavio traka, urezao čitavog sebe u vječitu misao jednolike kore. Odluka je početak trajanja...trajanje mijenja odluke. Opstanak na njezinoj hladnoći bio je težak..u borbi da održi smjer, odlazak nemoguć.Lahor se nevjerojatnom upornošću uzdizao nad ledene ravnice, trgao od ljepljivog dna.Zatočenik svoje želje, pronašao je snagu svoga opstanka; Letio je svojoj Nadi, jer gdje god je on , negdje je i nada...ta logično je da ga čeka u svakom neispunjenom cilju..

Nebo nad ledenom kuglom bilo je predivno...bezgranični nizovi plavičastih boja danju i duboke noći sa nedohvatljivim zvježđem..ipak...sve te daljine, meko su lijegale na horizonte. mameći svaki kraj svome prostranstvu...Za one koji žele bit središte, činilo se da je ledena lopta pozornica sa samo jednom točkom.

Lutajući svojim smjerovima primijetio je lahor, ,na rijetkim mjestima,  postojanje laganih humaka...katkad, ranim jutrom, dalo se uhvatit i zagonetne,  plitke stope...one nikada nisu prelazile humke...uvijek bi nestajale u njihovu podnožju mistično završavajući priču onoga tko se borio i posustao. ..do večeri stope bi bivale poravnate u ledu brišući sjećanje na žrtvu. Bilo je nemoguće zadržati se duže u blizini Nepravilnosti, jer je hladnoća na tim mjestima ledila dah. Jedino što mu je preostajalo je osvrtati se u odlascima. ...tvrdoglavost lahora jurila je sa njim, nepopustljivo povlačeći pitanje... Greške, ti putnici sa zlom kobi, vjerojatno su pristizali noću ili je noć padala kada bi oni pristali... to i nije bitno, činjenica je da su skriveni od pogleda..od priznanja... moja kugla želi ostati sva glatka, mučio se lahor....opako kažnjava svakoga tko ostavlja stope.....zbog toga trajem na njoj? Jer sam siguran od tragova?!....prenulo je Lahora.

.........?

Nakon niza godina, u slučajnom snenom uzdahu umornog planeta, lahor je udahnut sa površine i kroz neštićene pore zanesenog sanjaća uveden u središte promjena... njegovo lutanje bljeskovitom površinom, zamijenili su tamni hodnici njene dubine... Nadi ovdje nije bilo mjesta..ćutila se teška misao među željenom bradom mudrosti onoga sto još nije stekao oblik ali mu je pogurena figura pustinjaka savršeno odgovarala...

Jednom..još kasnije od predviđene nepodnošljivosti vremena, u središtu Kugle lutajući Lahor nabasa na umirući plamen koji je izgarao stara sjećanja...bilo je to sunce njegove kugle...točka divljenja oko koje se ona pokušava vrtjeti čitavo ovo vrijeme. Ganut bijedom zatečenoga....uzdignut suosjećanjem.....nošen bijesom kog je nemoć vremenima dražila, rastvorio je zvučni plašt i porazio prostor -„Ja ću ti ponudit buđenja“...zagrmilo je iz orkanskih pluća skrivenoga talenta.  I nasrne lahor na plamen ...u borbi, oboje bivahu veći...čineći sve dublji usjek u ledu...topeći santu, trajno mijenjajući površinu...plamen je divljao u ne sanjanoj veličini, lahor odavno zaboravio na svoju mladost....kugla se pržila u kricima. ... dok nije postala sama vatra..a lahor snažno nevrijeme što obaralo se na isijavanje.

Bježeći od sebe same , bježeći od razbuktale točke vrtnje...,bez putanje,u pravcu slobode, juri malena kugla ostavljajući krvavi trak tek rođenog priznanja...a ljepotice, gledajući sa svojih zemljanih površina..tiho bi šapnule “gle, komet..“ i  pohlepno zaželjele želju... iako su imale sve? Lahor lebdi u sjećanju onih sto čekaju ispunjenje želje. Želja koja se ne prizna ledi se..ledene površine lažljivih ljepotica čuvati će ga svom svojom patnjom. Kugla odbačena od sunca uz malo vjetra pod površinom i sama je postala sunce. A nada ...nada čući u šibici.... nada da će šibica goriti dovoljno dugo kada se sve druge vatre pogase...

pokusaji @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 19, 2009
 


platinasti disk kipi u svom luku
zagorjeli oblaci mrče nebo
uzavrela voda miriše po kuhanom mesu
..kažu da je lijepo ljeti na plaži

smrznuti zrak gnječi mi čelo
topla para prijatelja siluje moje nosnice
noge mi plešu u ljigavoj kaljuži lisnatih trupala
....romantična je ova jesen

blicevi sniježnih ravnica sjaje
u mojim upropaštenim zjenicama
klada i ja ja i klada sad smo sestre
....u toplom domu gospođe zime

hrpice odbačenih zimskih koža
mnogo pupčanih vrpca i posteljica
zrak zagušem spermom cvjetova
.....to s proljećem život treperi

pokusaji @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, siječanj 9, 2009

Nisam zaboravio malen stan
Uz zvuke prolaznika
Gdje sam po prvi put ostao sam

Nisam zaboravio dalek put
Kad sam poželio očaran
Naći pseto kom ću biti drug

Nisam zaboravio kišan dan
Nad grobom mačka
Imao sam suncobran

.





pokusaji @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 24, 2008

pokusaji @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 30, 2008


Black hole

(crna rupe veličinom odgovara grašku...ali to joj ne smeta da pojede galaksiju)
.....

Gladna sam i putujem ..svemirom ludujem
Kada padne noć...ja u lov ću poć
A noć u svemiru vječno traje...sjenu za lov mi daje

Tužne su oči,
što gledaju me u samoći
Dive mi se očalinke male
zemljanin jedan, usijane glave..

Pravim se važna, sretnija jedem
Hoću cijelu galaktiku da prožderem
Neka on vidi mog bespuća raj
Kad u poljupcu jednom ispijem zvijezde sjaj

Nakon vremena mnogo..
Starost me stigla nije
Al zemljanina maloga
vrijeme divlje bije

Trese se on,prhut zvjezdane moći
Zašto me vole te neugledne oči?!
Opasna i zla...baš bi ga progutala
Al tako je nebitan, gladna bi ostala

Opravdanja tisuću a sve sam mu bliže
Zemljanin i dalje  "volim te" teleskopom po nebu piše

Bojim se...
klonuti mora, jer nije ko ja
Da drugome uzima prije no da
Ne griju ga tuđe vatre iznutra
Sam je gospodar svoga plamutka

I dok pijem nebeski beskraj
U srcu graška mi tijesnog
odavno znam:

Za njega ludujem
Zbog njega putujem
čekam da se najedem
Da pored njega budem
mirno da ga volim
- da ga ne pojedem!

pokusaji @ 14:37 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 1, 2008
pokusaji @ 01:34 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 19, 2008


"zatim  sam osjetila miris kanalizacije, pogledala sam  di ti je otac, ali bio je predaleko da bi se radilo o čačinoj prdetini...mislim da vam je šahta puna" :)
 
pokusaji @ 19:57 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 6, 2008

Počelo je kao i svaki drugi izlet....par kamenih kuca...blaža sunčanica...i....

...u fatamorganičnoj daljini ugledala je penjače...                  
.... dogodio se fatalan "UPS!"....

bio je to kraj njenog dotadašnjeg života... iz tipično stupajućeg sveo se na  neartikulirane pokušaje dosezanja viših...visina?...dimenzija?...nitko zapravo ne zna koji osigurač je popustio pod pritiskom velike sparine toga kobnog dana....

..bilo je jasno jedino da je nestala iz svagdašnjeg zbivanja , a samo oni sumljivie psihičke stabilnosti svjedočili su da je viđena u nekakvim prolazima ....u čudnim stanjima


...ti  krojači lovačkih priča  pokušali su  prodat bazu o  obrnutim  pravilima gravitacije....ma mislim...kako prozirno....

...vozači određene  promilaže u krvi,  pričali  su o  lelujajućim  iritantnim  suputnicima  na  onim  stazama kojima  motorno vozilo  rjetko kroči... ha... nije li to uvik tako....ne podsjeća li  to na priču jetija...ma, pih...

...posljednji put nesuđeni jeti, viđen je kako u zapakovanoj formi putuje u stratosferu....pa neka joj je "pa pa"
 
pokusaji @ 00:46 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 23, 2008



Split, Zvončac...svi koji imaju malu dicu + svi koji vole tu svoju dicu + svi koji vole tu svoju dicu ali se i brinu za njih, a uz to žive u Splitu sigurno su česti gosti na mistima ka šta su Marjan ili Zvončac. Zvončac je jedna prekrasna livada preko koje tu i tamo pređe kosilica pa dica sitnih koraka mogu sigurno divljat...slat svoje energetske viskove majci prirodi :) Moja malenkost, veliko dite svakom prilikom gazi jadne tratincice, napucava balun, glumi da zna igrat badminton i sl.
Međutim,kako su udruge tipa "i mrav je covjek" uzele maha tako se i ideja "pas je naše dite" čvrsto uhvatila za kritičnu mrvu mozga kojom raspolažu pojedini vlasnici.
Ka i oduvik..trči tom prekokrasnom livadom dite od metar i kupusića, a do njega ili da kažem preko njega preskače cili čopor šarenih četveronožaca.. mislim, četveronožne dice....roditelji urliču, psuju...vlasnici se podsmjehuju... pa ko im šta može...

Slučaj drugi...maljiii, sljaaatki pit-bullić je jurio nekog nesretnog mješanca...otac i sin igraju na balun... i gleeee, pit-bullić je ugledao loptu ili da kažem, lopta je spasila onoga koji je sada jurio u nepoznato ližući svoju sritnu zvizdu..a lopta je platila lipotom svojom...nakon nekog vremena, pojavila se faca od vlasnika, kožna jaketa, crne cvike (tata nestaška majooga sjaatkoga), odvukla ga sa strane...malo pljes, pljes po guzi i svi sretni i zadovoljni...

Slučaj treći...dobacujem se balunom...i dođe konj...ajme ne , slon, ajme pardon, beeeba nečija..i tako, sa svojih 15 reda zubi radosno stane ispred mene a ja u euforiji, razdragana slušam piskutavi glasić koji je vjerojatno odzvanjao i livadama obližnjih sela, veselo, onako nadasve dječije mašući repićem, lagano poskakujući u visini mojih ramena zahtjevao da se igram ili....
Pristojno kažem valsniku da pozove svoga psa (jer to kad nekoga pošaljem u kurac nema nikakvog odaziva, osim što me se gleda ko bolesnicu)..a vlasnik, kaže da se ne trebam bojat, jer On je još beeebaa...

Slučaj četvrti.... sidi familija na dekici, sunašce ih kupa...nešto jedu...par metara od njih malo slatko stvorenje neumorno kenja...vlasnica strastveno gleda...

A najbolje od svega...kad dođete na zvončac, prvo što ćete vidit je znak "ZABRANJENO PSIMA"

...i tako je zeku rastrgao Pit-Bull jer ko i svako dijete i bit-bulli znaju bit nervozni!

p.s. rekla sam da ću na zvončac nosit palicu, i svakog psa koji mi se približi, a da nema brnjicu ću zatuć ali pravnica mi rekla da bi mene tužilo..jer ne braniš se ako nisi napadnut..drugim ričima,  trebam čekat da pas prvi ugrize...roditelji (prave dice) prije nego udrete tog konja što pase livadom, prvo pričekajte da vam dite završi ka Zeko.

Da nešto bude jasno..pasi nisu krivi...oni su ogledala svojih vlasnika...kad vidiš pasa koji ne zna di mu je misto jasno je da ni vlasnik ne zna razlikovat četri noge od dvi
pokusaji @ 00:40 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 2, 2008

sidim na prozoru
i gledam kako morske dubine
izranjaju između oblaka
donoseći leteće raže
što jedu žireve kokosovog osmijeha...

u samoći,
okružena ljepotom
dražim se mislima prošlih života
što vise o izgrebanu dušu naivne tratinčice...


Kako je bolno 
što srce se stislo
u centrifugi loših odabira
a oči gladne
jedu kolače kojima fali ljubavi...


Moja beretka izokrenuta stoji
i misli se kamo je nestalo jaje
na kom je jučer sjedila...

U pozadini bivšeg koraka plešem
okrenuta kiseloj vodici rusnih kiša
 i veličam napušteno čekanje...

Otvorim oči...
prozor sjedi na meni
i govori bijesom bubamare
što vlada vrelim šavovima
zdravog razuma...

pokusaji @ 00:26 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, siječanj 11, 2008

Krasna jasna
je odvratno slasna
Ko govno šima
na malo dima

Krasna jasna
slatka je ko basna
Au basni ,
crvi masni

njena kosa gusta
ima puno gladnih usta
Obrve njene krasne
i Mesiću su časne

Njene oke bajne
vide samo tajne
a ta čudna priviđanja
opasna su za druženja

Njeno stanje jasno
zovemo:”a  propuva smo”
Cjelo stručno osoblje :
“nema nade za bolje”

Njen nosić mali
ljep je čir na glavi
Iz velikih njenih usta
dimi se magla gusta

Svi ti zubi bijeli
u mraku bi sjajili
samo kad bi postojali

Ah te ruke tanke
fine,ljepe, elegante
ljubilo ih CC muha
al ima i on dobra njuha
kad  je u kost zagrizao
od kostura je zbrisao
drugu ludu potražio

Njene noge duge
kao dvije pruge
pletu se u vijuge
a kad leže sa strane
smetaju na sve strane

A Smradovi njeni glasni
odgovaraju imenu JASNI.
........................

Ova predivna pjesmica napisana je ima desetak godina, dakle u mojoj "jako ranoj mladosti" (sad sam samo u "ranoj mladosti":) , a bila je posvecena mojoj mlađoj sestri povodom jedne od tisuću svađa. Pjesmica nas je pomirila:) Naravno da me je nastavila živcirat ali očito je da ni njoj nije bilo lako:)..ah te mlađe sestre....
pokusaji @ 12:43 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
oglasi
oglasi
Sponzorirane stranice
Index.hr
Nema zapisa.